U Somboru je 1. februara 1877. g. rođen Blaško Marković (sin Leopolda Markovića i Magdalene Kulić). Nakon završene osnovne škole, izučio je u rodnom gradu zidarski zanat. Osim što je bio dobar zidar, Blaško Marković je bio i odličan prim-tamburaš u jednom od nekoliko ovdašnjih tamburaških orkestara. I sam sklon komponovanju i pisanju pesama, Marković je, verovatno oko 1913. godine, napisao muziku i tekst nadaleko poznate pesme „U tom Somboru“, koja će dugo nadživeti svog autora.
Sombor je grad u Vojvodini koji se nalazi na severozapadu Srbije. Poznat je po bogatoj kulturnoj baštini, prelepoj arhitekturi i prijatnoj atmosferi koju pruža svojim posetiocima.
Ovo su neke od pesama koje su posvećene Somboru:
„Sombor je naša dika“ – pesma koju su napisali Dušan Stojanović i Petar Stojanović, a koja je postala svojevrsna himna grada Sombora. U pesmi se opisuje bogata istorija i tradicija grada, ali i ljubav prema njemu.
„Somborske ruže“ – pesma koju je napisao Dušan Vukasović, a koja opisuje lepotu Sombora kroz metaforu ruža koje cvetaju u gradu. Pesma je postala popularna zbog svog predivnog teksta i emotivne izvedbe.
„Sombor je tamo gde Dunav ljubi nebo“ – pesma koju je napisao Dejan Cukić, a koja govori o tome kako se Sombor nalazi na mestu gde se nebo spaja sa rekom Dunavom. Pesma je poznata po svom nostalgičnom tonu i opisujuće sili u vezi sa Somborom.
Osim ovih pesama, postoji mnogo drugih koje su posvećene Somboru. Grad je inspirisao mnoge pesnike i pesme, a njegova lepota i istorijska važnost uvek će ostati u srcima onih koji su ga posetili ili u njemu žive.
