Zgrada je zadužbina Njegove svetosti Georgija Brankovića, patrijarha srpskog, somborskog prote i nekadašnjeg upravnika Učiteljske škole. Zgrada je izgrađena je 1895. godine u stilu neorenesanse za potrebe održavanja nastave za muška odeljenja Učiteljske škole koja su ovde bila do 1948. godine. Mrazovićeva ”Norma” je 1812. godine preseljena u Sentandreju gde je uzdignuta u Preparandiju i 1816. godine vraćena u Sombor kao prva Srpska učiteljska škola. 1973. godine učiteljska škola prerasta u Pedagošku akademiju, a 1993. u Učiteljski fakultet. Rešenjem Agencije za resistuciju, zgrada Preparandije vraćena je Srpskoj pravoslavnoj crkvenoj opštini somborskoj.
Muzej Pedagoškog fakulteta u Somboru je bio smešten na spratu zdanja Preparandije i svojom sadržinom obuhvatao 232. godine istorije obrazovanja učitelja u Somboru, od Mrazovićeve „Norme“ (1778-1811), Srpske učiteljske škole ili Preparandije (1812-1920), Državne učiteljske škole (1920-1941), Učiteljske škole (1944-1974) i Pedagoške akademije (1974-1993), do Učiteljskog, odnosno Pedagoškog fakulteta (od 1993, odnosno 2006. godine).
Postavka je sadržala brojna vredna izvorna dokumenta iz XVIII i XIX stoleća, raritetna izdanja starih rukopisnih i štampanih knjiga, udžbenika i školskih časopisa, fotografije, stara učila, portrete znamenitih nastavnika i đaka, priznanja i druge vredne eksponate, po čemu je ovaj školski muzej bio jedinstven u Srbiji. Postavka Muzeja je sadržala preko 300 eksponata.
U stalnoj postavci Muzeja Pedagoškog fakulteta nalazili su se naslovi koji svedoče, pre svega, o spisateljskom radu nastavnika i učenika somborske Norme i Preparandije, između 1787. i 1909. godine (dela Avrama Mrazovića, Nikolaja Lazarevića, Uroša Nestorovića, Nikolaja Šimića, Avrama Maksimovića, Jovana Popovića Berića, Dimitrija Isailovića, Pavla [Platona] Atanackovića, Vasilija Bulića, Joakima Vujića, Mojseja Ignjatovića, Adama Dragosavljevića, Sevastijana Ilića, Đorđa Natoševića, Nikole Vukićevića, Mite Petrovića, Mite Neškovića, Đorđa Glibonjskog, Vojsilava Vuka Bakića, Petra Despotovića i Paje Radosavljevića). Među eksponatima su bili i primerci udžbenika koji su se koristili u Normi i Preparandiji („Кatihizis“ Jovana Rajića iz 1774, Felbigerova „Ručnaja knjiga“ za učitelje, u prevodu Todora Jankovića, iz 1776. godine, „Bukvar“ Pavla Solarića iz 1812), kao i primerak „Sovjeta zdravago razuma“ Dositeja Obradovića iz 1806, te „Pismenice srbskoga jezika“ Vuka Кaradžića, iz 1814. godine. Među rukopisnim knjigama u postavci su se nalazile one koje su nastale prema predavanjima Avrama Mrazovića, s kraja XVIII i s početka XIX veka (Retorika, Кatihizis, Pedagogija ili „Ručnaja knjiga“), kao i jedna rukopisna knjiga na latinskom jeziku iz 1818. godine. Zbirku su činili i primerci školskih časopisa i časopisa za mlade koji su izlazili pod okriljem somborske Preparandije („Školski list“ i „Prijatelj srpske mladeži“), ili su ih uređivali nastavnici ove škole („Golub“), kao i školski izveštaji koji su, manje ili više redovno, štampani od školske 1862/63. do 1913/14. godine (među njima je i digitalno umnožen primerak Mrazovićevog školskog izveštaja iz 1807. godine).
Кao posebna dragocenost zbirke rariteta i starih i retkih knjiga, bio je izložen primerak „Miroslavljevog jevanđelja“, štampan kao izdanje kralja Srbije Aleksandra Obrenovića (Beč, 1897), u svega 300 numerisanih primeraka. Primerak knjige, pod rednim brojem 125, kralj je poklonio Srpskoj učiteljskoj školi u Somboru.
