Srpska pravoslavna crkva danas 29. maja, slavi Vaznesenje Gospodnje ili Spasovdan, koji je i slava grada Beograda, a u mnogim mestima u Srbiji je i zavetina – praznik celog naselja.
Ovaj praznik pada 40 dana nakon vaskrsenja Hristovog.
Spasovdan uvek pada u četvrtak šeste nedelje posle Vaskrsa i jedan je od 10 praznika posvećenih Hristu. Pošto se Gospod kroz četrdeset dana iza svoga vaskrsenja javljao učenicima govoreći im o carstvu božijem i pošto im je zapovedio da se ne udaljavaju od Jerusalima nego da čekaju obećanje Svetog duha, Gospod je izveo svoje učenike do Vitanije, podigao svoje ruke, blagoslovio ih i uzneo se na nebo. Toga dana Hristos im je rekao:
Idite po svem svetu i propovedajte Jevanđelje svakom stvorenju. Ko poveruje i krsti se, biće spasen, a ko ne poveruje biće osuđen.
Da bi u tome uspeli, Hristos im je obećao Duha utešitelja i zapovedio da do silaska Duha Svetoga ne izlaze iz Jerusalima. Tako su mogli da prenesu Hristovu veru u svet i time ljude spasavaju u veri – odatle naziv Spasovdan.
Kao što se u Jerusalimu četrdeset dana posle Vaskrsa išlo u Vitlejem u litiji, tako se i u Srpskoj pravoslavnoj crkvi organizuje Spasovdanska litija. Spasovdan kao krsnu slavu proslavlja i veliki broj pravoslavnih vernika.
Hristos nije ostavio svoje sledbenike same. Obećao im je Duha Svetoga, Utešitelja, i zapovedio da ostanu u Jerusalimu dok im ne bude dat. Njegovim uznesenjem, kako veruje crkva, čoveku je otvoren put ka večnom životu, jer gde Gospod ode, tamo poziva i one koji u Njega veruju.
Spasovdan je praznik nade, pobede nad smrću i utehe. On podseća na Hristovu božansku prirodu, ali i na to da je On ostao uz nas – kroz veru, kroz Duha Svetog i kroz svaku dobru misao i delo.
U mnogim srpskim mestima danas se održavaju litije, molitve i narodni običaji, jer je ovaj praznik duboko ukorenjen i u narodnoj tradiciji. Beograd, kao grad koji Spasovdan slavi i kao svoju slavu, posebno svečano dočekuje ovaj dan.
Spasovdan je više od crvenog slova – to je dan kada se podsećamo da spasenje nije daleko, da se vera živi i prenosi, i da Gospod nikada ne ostavlja svoj narod.
Zato danas, uz molitvu i mir u srcu, poželimo jedni drugima ono najvažnije:Spasi, Gospode, narod Tvoj.

Spasovdan uvek pada u četvrtak šeste nedelje posle Vaskrsa i jedan je od 10 praznika posvećenih Hristu. Pošto se Gospod kroz četrdeset dana iza svoga vaskrsenja javljao učenicima govoreći im o carstvu božijem i pošto im je zapovedio da se ne udaljavaju od Jerusalima nego da čekaju obećanje Svetog duha, Gospod je izveo svoje učenike do Vitanije, podigao svoje ruke, blagoslovio ih i uzneo se na nebo. Toga dana Hristos im je rekao:
Idite po svem svetu i propovedajte Jevanđelje svakom stvorenju. Ko poveruje i krsti se, biće spasen, a ko ne poveruje biće osuđen.
Da bi u tome uspeli, Hristos im je obećao Duha utešitelja i zapovedio da do silaska Duha Svetoga ne izlaze iz Jerusalima. Tako su mogli da prenesu Hristovu veru u svet i time ljude spasavaju u veri – odatle naziv Spasovdan.
Kao što se u Jerusalimu četrdeset dana posle Vaskrsa išlo u Vitlejem u litiji, tako se i u Srpskoj pravoslavnoj crkvi organizuje Spasovdanska litija. Spasovdan kao krsnu slavu proslavlja i veliki broj pravoslavnih vernika.
Na Spasovdan se ne radi nikakav težak posao, pošto je veliki praznik koji, prema verovanju, može da spasi kuću od nevolje, a decu od bolesti. Poštovan je veoma i u predhrišćanskom vremenu, a tradicionalno je izuzetno cenjen i poštovan u doba cara Dušana. Smatra se da nije slučajno što je čuveni Dušanov zakonik obnarodovan 1349. na Spasovdan, a na isti praznik i dopunjen 1354. godine.
Prema narodnom predanju, tog dana se spasio Bog od rđavih ljudi i otišao – vazneo se – na nebo, a ostala je i priča da je Bog pobegao na nebo od zlih i nevaljalih ljudi. Ovo je veoma srećan dan, kada sve valja započinjati.
Od davnina je Spasovdan, kao duboko ukorenjena svetkovina u narodu, prolećni praznik stočara i zemljoradnika. Smatra se veoma srećnim varovnim danom kada sve valja započinjati i zato se zove još Spasovlje.
